Gledaj me u oči dok izgovaraš svoje svete riječi,
riječi koje toliko puta pogaziš, pređeš preko njih.
Gledaj me u oči dok izgovaraš svoje puste laži,
zavaravaš sebe, ubijaš mene, uživaš u toj sreći.
Gledaj me u oči bijedo jadna, srca kamena ti si,
gdje ti je duša mala u šaku mi stane, gdje si ti?
Gledaj me u oči opazi barem jednom trun boli,
nikada nećeš vidjeti suze moje, nikada i nisi.
Gledaj me u oči dok ubija me bol sa tvojih usana,
bol što sve briše, ništi i ruši, razbija kamen,
gledaj me u oči dok padam, uživaj, uništi me,
slušam te i oči me peku, duša me boli izigrana.
***
U tvojim očima nema ni truna svjetlosti, istine,
onoga što je zablistalo kad su se oči srele jednom.
U tvojim očima više nema ništa što moje mogu naći,
gledaj me, možda me tvoj pogled opet dotakne.
Prepoznat ćeš sebe, možda ne danas, ali jednom sigurno hoćeš. Zapitat ćeš se sigurno čemu sve ovo, ali bojim se da ćeš svojim pogledom morati pronaći odgovore na sva ta pitanja, jer očito ti odgovori nisu bili potrebni na vrijeme.
O čemu ja to pričam, neće tebe nikada zanimati više od onoga što vidiš iza mojih leđa.
