Dušo moja gdje si ti,
tražim te sada, trebaš mi,
pitam vjetar, pitam zvijezde,
pitam nebo, ptice što se gnijezde.
Nema te nigdje, daleko si.
Prolaze snjegovi, vjetrovi i kiše,
crnim perom pisma ti um piše,
doziva te da dođeš i da se vratiš,
možda sama daleko patiš.
Sve to je samo laž, samo kliše.
Nerazumni postaše redovi riječi,
nema doktora koji rane ove liječi,
samo vrati se gdje pripadaš ti,
dušo moja, čuješ, trebaš mi.
Krenimo na put sreći.
