Svaku moju bol osjeti pero,
kada pojure riječi u mali notes,
a Bogu molitve tihe krenu,
da li je ovo bio pravi potez.
Sutra sve se mijenja, opet,
druge su priče, druga je bol,
i tako, krene to jednom,
kao kad na ranu staviš sol.
Ne tražim riječi, dođu same,
izviru, naviru, ne znaš im broj,
znoji se pero, umori se jadno,
dok krojač traži savršen kroj.
Sve te riječi putuju nekome,
blizu, daleko, svejedno,
bitno je da postoji neko,
i da je za mene sve ovo vrijedno.
