Zašto stavljaš tačku tamo gdje nema kraja,
Pričaš o paklu, a otvaraš vrata raja?
Med i mlijeko nudiš tek tako…
Bio sam poput tebe, ali od toga sam se mako.
O čemu ti pričam, o čemu tebi ja sad pričam?
O putu po kiši i onome što pokušao sam da dam.
Pričam ti o nečemu čega više neće biti,
O nečemu što potrgalo je tanke niti.
Kao da je ikad bilo bolje, da l’ će stati laži?
Hajde jednom mi priđi, jednom se pokaži.
Donesi šareni kišobran i stoj sa mnom na kiši,
Budi dio moga svijeta, slobodno tu diši.
Ima nešto što miješa mi misli, kao vodu,
Dovuče oblake crne i onda ih tjera da odu.
Zašto stavljaš tačku tamo gdje nema kraja,
Pričaš o paklu, a otvaraš vrata raja?
