Tvoje ruke sada su daleko,
a ovdje na tebe misli neko.
Tvoje oči sada gledaju druge,
a ovdje su oči pune tuge.
Tvoja kosa na jutro što miriši,
nedostaje i fali, piši mi, piši.
Tvoje lice što uvijek me raduje,
u mislima od zaborava sad strahuje.
Tvoja tišina i tvoje riječi,
fale sada u ovoj čudnoj sreći.
Tvoj topli dah i tihi šapati,
da me barem to stalno prati.
Tvoje misli kao svila što se viju,
i naši pogledi što se uvijek biju,
tvoja duša za koju sada molim,
opet ću ti reći da te volim.
