Nebo, taj predivni svod,
nebo, naš vječni dom,
na pučini jedan mali brod,
i mjesec u prizoru tom.
Jedna sretna i tiha slika,
ispred mene sada stoji,
možda je nova prilika,
da zvijezde izbrojim.
Jedna, dvije, tri, četiri,
ima ih puno, čak i više,
i po neka što samo viri,
i treperi kao da diše.
Predivno je nebo noćas,
ali pod njim sam sada sam,
nemam više riječi danas,
nemam više ništa da dam.
