Umoran od noći, slomljen od života,
pa ovo je divota, ovo je divota.
Zašto me lažeš, kad znaš istinu,
zašto ruže zaljevati kad uvenu?
Bila si sve što mogla si da budeš,
i nebo i zvijezda i sve u što vjeruješ,
bila si i nada i često si bila bol,
bila si i brežuljak i planina i dol.
Bila si ovdje i sada, a sad si nekad,
sad si jučer, samo sjećanje si sad.
Želim da se probudim iz ovog sna,
kako ću sada da izađem s ovog dna?
