Ti si otrov i lijek,
ti si prijatelj prijek,
što me i voli i boli,
mazi i rane soli.
Ti si i osjećaj samoće,
što te traži sad i hoće,
ti si sudija i tužitelj,
moj vodič i gonitelj.
Ti si anđeo i vrag,
što ga mrziš i biva ti drag,
ti si pakao i raj,
moj početak, a i kraj.
Ti me boliš najviše,
zbog tebe se teško diše,
ti me gradiš, pa me rušiš,
daš zrak, pa tušiš.
