Postoje li riječi magične i moćne,
da otjeraju sve zvijeri ove noćne,
da otjeraju duhove što stvaraju nemire,
da zaustave misli da se dalje ne šire?
Da li će nama ikada nestati plastike,
što stalno dolazi iz Kine i Afrike,
što oblaže lažove i jako slične njima,
pa da onda pokažemo ta lica već svima?
Hoće li zauvijek biti ove pjesme,
hoće li se vječno raditi što se ne smije?
Da li će prestati pričati bajke o životu,
da li ćemo ikada mi uživati ovu divotu?
Da li će uvesti opciju za brisanje ljudi,
koje ne voliš, čije na živce idu ti čudi?
Da li će ih otjerati magične riječi te,
ili treba da pričamo bajke i snijemo sne?
