O čemu ja!?

Duboka praznina sakrila se u mene
i ne želi da je začepim glupostima,
i stvarima privremenog karaktera,
i da se pravim kao da sve štima.

Sve što klima, odlomilo se odavno,
kao da je grom pogodio u mene ravno,
poput neke kletve vječne što ne staje,
poput horora koji jako dugo sad traje.

Pomislim kraj je, a ono novi početak,
i premotavaš stalno jedan film glupi,
gledaš druge sretne ljude što prolaze,
a ti vječito sjediš sam na klupi.

Kao da su osjećaji skupi, pa ih malo,
kao da je ljudima uopće ikad bilo stalo,
samo prolaze kao kroz žito, trče i odlaze,
a nakon njih novi prolaznici dolaze.

Dani prolaze, već dosta ih je prošlo,
vedrih, oblačnih i onih neodređenih,
fino je biti na listi svih tih dana,
a teško je biti na listi zaboravljenih.