Valovi mora plavog pjevaju pjesme,
dok mjesec sija i gleda što se ne sm'je,
a zvijezde sretno blješte od svoje sreće
dok ja gledam i u more bacam kamenčiće.
Gdje je smisao ove duge već priče,
što se priča i uvečer i kad sviće,
pogledaj kako pučina odavno već spava,
a ova priča i kad spavaš ona se sanja.
Padaju zvijezde u more plavo, padaju,
sanjaju snove sretni ljudi, neka sanjaju.
Čekam tu da vidim nekog junaka iz bajke,
što će me spasiti od ove vlastite hajke.
I tako sam sebi pričam jednu priču dugu,
vrtim se u jednom svome začaranom krugu,
vrtim se i tražim treći ili priču drugu,
tražim u nekom boljem smjeru ovu prugu.
Talasa se more, dok mene priče more,
gledam zvijezde dok se moje misli bore,
tražim najsjajniju i najljepšu, a znam,
da gore nije, i opet sam sam.
