Gledao sam danas oblak bijel,
gledao kako plovi nebom slobodan i smjel,
gledao i vidio u njemu mnogo, mnogo toga,
gle, eno i najdražeg anđela moga.
Kako je lijepo ponovo biti dijete,
gledati oblake i uživati u momentima sjete,
tražiti iz ničega i praviti nešto stvarno,
uživati u trenutku, do mora ti sve ravno.
Gledam oblake, a sunce me grije,
a znam da s druge strane sad neko snije,
i šaljem pozdrave sada ovim nebom plavim,
valjda će da odgovori barem osmijehom malim.
