Zvijezde su se prosule po nebu,
baš kao i misli po ovoj mojoj glavi,
a mjesec ih gleda, lijep je svod plavi,
a i moje misli lijepe su kada su one o tebi.
Da znaju zvijezde o kome sada mislim,
sijale bi zauvijek, ne bi prestajali sjati,
samo kada bi znale koliko zbog tebe srce pati,
samo kada bi znale koliko ja tebe volim.
Ne, ne znaju, kao što ni ti ne želiš da znaš,
ne žele ni one da znaju, svejedno im je sve baš,
koliko ovakvih budala ima ovdje što pate za nekim,
i gledaju zvijezde i mjesec svojim očima velikim.
A kad bi ih pitala možda da li znaju to one,
rekle bi da znaju i te kako znaju, jer čuju molitve,
jer čuju riječi kojima se molim za tebe, riječi ove,
jer one vide, doista vide sve ove moje snove.
Ti, ti ne vidiš ništa, ti ne želiš da vidiš,
ti bježiš i bježiš i bježiš od mene uvijek,
ostavljaš me bez i jedne jedine riječi zauvijek,
a sve znaš i sve ti tako dobro znaš, a ne želiš.
