Kad se na istoku sunce rodi,
i kad novi dan počne da sviće,
tad pokoji oblak igru vodi
na plavetni neba visoko gore.
Svanuo je novi, još jedan dan,
što će nekome u sjećanju biti,
tu negdje prestaje i svaki san,
tu negdje prestaje se sniti.
Onda kao mravi ljudi izvire,
na hiljade ih hrli svojoj sreći,
i dok vjetrovi njišu grane, pire,
ovaj dan nastavlja dalje teći.
Sada već oglašava se podne,
i još malo i ovaj dan će proći,
i svi ti mravi snivati će sne,
i onda noć će u ovaj grad doći.
Kraj, već je na pomolu ovdje,
sunce bježi za brda tamo,
i zvijezde zasipaju nebo tvoje,
a mjesec polahko šeta samo.
Ovaj dan ostao je negdje,
u sjećanjima mnogih što vole,
laku noć želim ovog gradu ovdje,
neka se duše sada za mir mole.
