Mjesečina bijela što sja gore,
sa zvjezdama svojim što se vole,
jedna duša pod tim svodom dole,
pitanja bezbroj što nju more.
More plavo, duboko, veliko,
što talasima pjeva pjesme svoje,
i još po neki šum i slike tvoje,
i sada ovdje na tebe misli neko.
Bezbroj misli što vrludaju tu,
bezbroj riječi što će biti tihe,
snovi, sulude ideje, uma što snuje,
i želje za ostvariti bajku svu.
