Večeras…

Večeras led dršće na površini vode,
cakli se kao dijamant neki i lovi,
odsjaj mjesečev pomno što bježi,
zajedno sa zv'jezdama on negdje ode.

Večeras je nebo plavo bez oblaka,
nekako je hladno kao nikad prije,
tišina vlada ovim gradom i snije,
san je odavno već u svakom domu.

Večeras je lijep ovaj sneni grad,
kao neka bajka što se priča negdje,
kao neka tiha riječ što se čuje,
kao kule i dvori u bajci grad je sad.

Večeras znam da si negdje daleko,
od mene si sada puno, puno dalje,
ali odavde ti neko pozdrav šalje,
po mjesecu što se smješi gore.