Riječi su postale čini mi se skupe,
nema tog zlata kojim mogu da se kupe,
kao da su otišle negdje, ko zna zašto,
samo ih nema i teško je baš zato.
Jedna riječ jedan dukat, tako kažu,
uvijek sam mislio da petljaju i lažu,
ali dođe vrijeme kada riječi koštaju,
i kada te bez svojih čari puštaju.
Zar je tišina lijepa, reci nešto samo,
zar ćemo šutiti vječno, samo to da damo,
tišinu i muk, a slatke riječi svi znamo,
ali skupo je, skupo je, to je riječ samo.
Vječna tišina možda zavlada jednog dana,
onda mora da bude sa njom i hladna tama,
ali moje riječi jeftine su uvijek znaj,
mojoj priči nikad neće doći kraj!
