Kao plamen što stoji na svom ćiraku,
njišem se polahko u mrklom mraku.
Kao plamen što stoji na svom ćiraku,
sam sam u ovom pustome sokaku.
Plešem s vjetrom kao hladan plamen,
dok zajedno sa jutrom novim nestanem.
Plešem s vjetrom kao hladan plamen,
ponekad skroz dok ne nestanem.
Svaka suza me ugasiti može kad kane,
zato ne plačem, ali trošim svoje dane.
Svaka suza me ugasiti može kad kane,
ali ja oživim svaki put kad nestane.
Ne plamtim ja na alemu ovome sebe rad,
već što drugima svjetlost treba sad.
Ne plamtim ja na alemu ovom sebe rad,
ugasi me, oživi me, još sam ja mlad.
