Poželm ponekad da vratim vrijeme,
Da ponovo zajedno gledamo pahulje.
Pahulje što njišu se s neba na tvoju kosu,
Pahulje što dodiruju ti lice, pahulje bijele.
Ponekad zaželim se prošlosti one stare,
Zaželim se i tebe tada, ali nema te,
Nema te, daleko si već sada,
I na slkama već samo vidim sebe.
Ah, ti prošli, stari dani, što su bili divni,
Nekad što su bili, a sad se samo snili,
Kad je sreća bila uvijek tu sa nama,
Kao i sve drugo. Zašto smo živi bili?
