Volio bih da imam prijatelja,
Kao što sam imao nekad,
Da mi kaže sve one riječi
Kad mi to sve kazati treba.
Volio bih da imam prijatelja
Kojeg ću da pazim kao sebe,
Kojeg ću da volim kao brata,
Koji će biti moja utjeha i nada.
Fali mi moj prijatelj stari,
Što je otišao daleko od mene,
A blizu je tako opet, tu je on,
Ali nije tu, nije za mene.
Oprosti mi, barem ti oprosti,
Priznajem kriv sam za sve,
Samo budi mi prijatelj opet,
Kao nekad, to samo molim te.
Nikad nisam tražo ovako iskren oprost od čovjeka. Nikad prije nisam volio ovako prijatelja. Kao da je dio mene umro kada su se stvari promijenile. Ja ne mobu biti sam, a ne mogu da nađem nekog ravnog njemu, jer je on samo jedan, kod mene i jedini. Teško je bez njega, prijatelja, teže no što sam mislio.
