Dok se hladne kapi kiše spuštaju s crnog neba
A vjetar se provlači između i njiše ih,
Ti se spuštaš u moje misli polahko,
I donosiš jaki vjetar što ih kovitla.
Dok se zv'jezde kriju za vunom crnom
A mjesec žurno bježi i skriva se gdje stigne.
Ti se otkrivaš u mašti mojoj poput svjetla,
U toj tami i mraku odišeš bjelinom.
Kad bi mogao zv'jezde da skinem sve ove
I mjesec ostavim da samuje gore,
Poklonio bih ti ih sve od srca ja,
I pustio zauvijek u svoje snove.
Kad bi zauvijek, vječno mogao da volim te,
Sve bi dao što imam za tvoju ljubav,
Da stalno traje i da nije onaj maglovit san,
I zaustavio bi kiše hladne što padaju sve.
