Kad bi r'ječi bile r'jeka
Kad bi znao da me čeka,
Pustio bi je da teče,
Da ide do sreće.
Kad bi kuće bile dvori
Kad bi u bili u lijepoj odori,
Onda bi ovo bajka bilo
O ovome bi se samo snilo.
Kad bi ljubav bila igra,
Kad bi san bio java,
Bio bi kao čigra,
Nikad ne bi spava.
Kad bi tuga bila ‘tica,
Kad bi mogla da odleti,
Da na gitari pukne žica,
da ne može da me sjeti.
Kad bi mirna bura bila,
Kad bi imao krila,
Da letim visoko gore,
Da gleda lijepo more.
Kad bi hrabrost bila tu,
Kad bi rekao ti priču svu,
Bilo bi nam puno bolje,
Još da ti imaš volje.
Kad bi ovo bilo ovako, a kad bi ono bilo onako, uvijek je puno tog kad bi. Ipak treba se suočiti s onim što je ovako kako jest sada i ne treba se zamarati tim uzročnim "kad bi", al ponekad lijepo zvuči u pjesmi. Biti realan u realnosti a optimističan u snu i mašti je za današnjicu sasvim u redu.