Dugo živim sa jednim osjećajem,
Sa osjećajem koji dugo nisam spoznao,
Sa osjećajem koji je nešto neobično,
Sa osjećajem straha, koji ubija.
Dugo sam živio u sjenci i skrivao se,
Čuvao neke tajne i šutio o svemu,
Prikrivao se i izigravao budalu od sebe,
I danas je tako, ali bar znam zašto.
Krijem se zato što me je strah,
Strah me drugih ljudi i njihovih pogleda,
Strah me sreće koju bi mogao osjetiti,
Strah me sebe ako budem što jesam.
Krijem se zato što nemam rješenja,
Nemam rješenja za probleme,
I ne želim da to drugi znaju,
Ne želim druge da zamaram.
Strah me ovog života, kao nikad prije,
Strah me svega što može da se desi,
Strah me i tebe i sebe i svega okolo,
Ništa ja ovo nisam želio…
