Večer je tako topla, lijepa.
Rijeka pored mene teče,
Odlazi negdje u daljinu,
Što se ne vidi u mraku.
Jedna svjetiljka treperi,
Kao da će se ugasiti
I gotova je već, gasi se,
Sada samo mjesec sija.
Na mehkoj travi sjedim,
Sam i gledam nebo,
Kako je samo lijepo,
Zasuto sa z'vjezdama.
Misli bježe i bježe nekud,
Onda prestanu i opet,
Mašta kroji slike života,
Je li to možda ljepota?!
Sve je prazno, po običaju,
Nema nikoga više tu,
Takav je život sada,
Tu priču znamo svu.
