Znaš, večeras ne mogu da sklopim oči,
Imam neki osjećaj straha u tijelu,
A na umu imam tebe uvijek,
I našu sretnu priču cijelu.
Ne znam kada san će doći, ne mora,
Sretan sam što barem maštam,
Maštam o tebi i o sreći,
O sretnom životu maštam.
I da ti kažem koliko značiš mi,
Teško je kada nema svrhe,
Opet će biti isto,
Jer ja ništa ne značim tebi.
Ne mogu te zaboraviti, ne mogu,
Jer ti mi značiš život i sreću,
A šta drugo mogu,
Što postojiš hvala Bogu.
Ponekad poželim da ti mogu reći,
Samo da te volim,
Ali bojim se, ne tebe,
Nego sebe nakon toga.
