Pobjegao je mjesec bijel’
Za oblake što se crne,
Izgubi se plavo nebo,
Ispod plahte crne.
I kapljice kiše ocrtaše se,
Na prozoru momu,
A vjetar povi grane,
Svak moli Bogu svomu.
A munje zablještaše,
I planu pod njima nebo,
I ponovo sjevnuše,
Onako veličanstvene.
Vjetar već duva jače,
Sada lomi one grane,
I tamo neko plače,
Što čedo vratilo se nije.
Bog bdije nad smrtnicima,
Silan i moćan gleda,
Koliko se Njega boje,
Koliko Mole za život.
Bog bdije nad smrtnicima,
Silan i moćan gleda,
I daje i uzima što hoće,
Milost svoju pruža.
Ponovo je nebo plavo,
Oblaka više nema gore
Ponovo je nebo plavo,
Moglo je biti i gore.
