Kada postane sklisko,
kamenje na kome stojiš,
i pogube se raskršća,
a tama počne da izbija.
Shvatiš da si negdje,
Negdje na rubovima,
Na rubovima istine,
Koju nećeš da prihvatiš.
Kružiš po ivicama,
gledaš sve te motive,
i čuješ neke riječi,
riječi što idu same,
same se nižu u stigove,
i od života jednog,
što ne vrijedi ništa,
napraviš veliku pjesmu.
Tako je na rubovima,
pokraj daleke istine,
od koje bez razloga ideš,
što dalje i dalje i…
i pokušavaš joj umaći,
ali znaš da je tu
i da je stvarna
i kao svaka druga bolna.
