Porostire se polje,
U oku mome daleko,
Dižu se stubovi kameni,
A u srcu mi fali, fali neko.
Široko je kao more,
Ovo bijelo polje,
Čudno je kao san,
A java je i dan.
Stubovi što upiru se gore,
Samo kamen to nije,
Stubovi što gledaju u nebo,
Tuga srce bije.
Krv je lila svuda,
Za slobodu zemlje ove,
Što pali su mnogi,
Da ostvare ove sada snove.
Pod stubovima b'jelim
Leže sada oni,
Leže i pričaju priče,
O prošlosti.
Svaki dan je sjećanje,
Svaki dan je svjedodžba,
Svjedok sam tužne pjesme,
Svjedok ovog velikog polja.
Svjedok sam danas i
Svjedočit ću sutra,
Da zauvijek ću vas se sjećat,
Svakoga jutra.
Čuvar istine i povjesti naše,
Ako treba bit ću ja,
Da se nikad ne zaboravi,
Da se zauvijek zna!
