Dok se vjetar provlačio kroz kosu,
Gledao sam daleko u svjetla grada,
Dok mjesečina nad njim bdije,
Dok zvijezde još sijaju kao zlato.
Stajao sam nasred plavoga mora,
Stajao i nisam tonuo dolje u zaborav,
Stajao sam na b'jelom mjesecu,
Stajao i nisam bio tako daleko…
Kao duh što bdije dan i noć,
Gledao sam svu tu svjetlost,
Svjetlost života što postoji tamo dolje,
U jednom velegradu pod mjesečinom.
