Bila je jesen,
Žuta šarena,
Ljepa kao ti,
Moja malena.
Sjedila si sama,
Tamo na klupi,
Dok ja svu svoju
Hrabrost ne sakupi.
Gledao sam,
U tvoje oči pravo,
A htio sam reći
Samo zdravo.
Osmijeh tvoj lijepi,
Ocrta se na licu tvome,
A nešto mi zaigra
U srcu mome.
Od tada
Stoputa ti rekoh
Volim te volim,
Nikad ne porekoh.
A sad te molim,
Udaj se za mene,
Ne dozvoli da
Ruža ova uvene.
Primi ovaj prsten,
Što ti dajem,
Jer tužan ne želim
Da ostajem.
Reci samo onu,
Malu riječ sada,
Usreći me malo,
Kao nikada.
Ovo je posvećeno za prosidbu i ovo je jedna od prvih pjesama koje sam napisao. Prošlo je dosta vremena od kada je zabilježena, pa vrijeme joj je i da bude objavljena sa ostalima.
