Čim je noć spustila svoj plašt
Pakao se otvorio pred očima mojim.
Sada tebe tražim da me spasiš,
Da mi opet ruku pružiš.
Bježao sam ali nešto me vuklo,
Vuklo me dolje u ponor žari,
U vatru što plamsa,
Kao da jedva čeka.
Gdje si sada, sada kad mi trebaš
Gdje je tvoje lice, oči blage tvoje,
Samo da još jednom vidim
Znam da gotov je.
Ostavljaš me ovdje na pragu pakla,
Pred vatrom što gori, i prži srce,
Pred vatrom što suze je ugasiti ne mogu
Ti i ne znaš da ja patim.
Ti si tu, tu si, znam ja tebe,
Razmišljaš da li ruku da pružiš,
Ali kao da ne želiš
Da život samnom dijeliš…
Vatra mi je svjedok,
Ova plam što prži srce tužno,
Da te ipak volim,
I da me voliš ponizno molim.
Večeras je pakao za mene,
Kao san za nekoga,
Kao ruža za tebe,
Samo da nikada ne uvene.
