Gledao sam noćas
Svjetla ovog grada
Vidio sam cijeli svijet
Nisam znao tako
Da može biti lijep cvijet.
Gledao sam sebe
U odrazu stakla
I vidjeh crnu rupu
Vidjeh tamu pakla.
Zadovoljan nisam bio
A reći on što na umu mi je
To već nisam smio.
Gledao sam nebo,
Oblacima zamućeno bilo,
Čak se i ono od
Pogleda moga krilo.
Snijega grpa puna svugdje
A meni tu kraj srca vreća tuge,
Izdržati više nisam mogo
Odlučih da kažem zbogom.
Ali jedna ruka natrag me vrati,
Kaže sada sjedi tu i pati
Zaslužio to znaj ti si
Imaj na umu da si.
Pogledaj se tu u staklu,
Ko si pak ti?
Samo crna rupa,
Silueta tamna,
Duše pogurene,
Uma tamna.
Idi, makni se odavde,
Neka te još potreban si drugim,
Kada korist sebi naći ne možeš,
Imat će je neko drugi.
Nebesa gore što ste,
Zemljo majko moja,
Pomažite meni sada,
Dok tu još sam,
Godina je mlada.
Nemam snage ja sada,
Ne mogu ovako dalje,
Ne znam kud ću,
Ne znam šta ću
Ne idem nikud,
Brojim dane.
O moj Bože,
Čemu sad ovo,
Hvala ti ali dosta,
Sad je gotovo.
Ne želim dalje,
Ne mogu da idem,
Nešto mene tišti,
Zbogom svima,
Svi ste vi isti!
