Sve je tako crno
Da crnije ne može da bude
Ali od goreg uvijek može
Gore, pa se čude.
Sve je prekrila tama
Obojila bojama svojim
Siva crna i bijela samo
U očima mojim.
Tako živim dosta već dugo
Koliko se živjeti tako može
A jednog dana ću da padnem
Da podnem dolje, Bože.
Kiša vječito pada hladna
Kao da još uvijek ima sutra
Kao da još uvijek postoji nada
Da dočekam nova jutra.
I tako do beskraja
Nižu se godine prividne sreće
Jedna za drugom idu
Iz ove tačke crne, neće, pa neće.
citamc te redovno ako Bog da
nekad sam i ja pisala neke pjesme ali ne pisem vise