We'll walk this road together, through the storm!

...od gnijezda do zvijezda...

30.05.2012.

Dobro jutro

U šolju crne kafe umačem riječi,
dozivam se, budim, iz dalekog sna.
Nema nikoga da rane stare liječi,
samo miris kafe i naporne, teške misli.

Godina je prošla, a za njom ide druga,
vrijeme leti, ne može da me čeka,
ne može da dočeka izgubljene putnike
koji na vozove kasne do vijeka.

Skači misli po jutarnjoj tišini,
topim se u jakom mirisu kafe,
sunca svjetlo dopire, kupa se na visini,
biće vedro, lijep dan, a onda zazvoni kiša.

20.05.2012.

Put

Kojim putem ćeš poći ti,
Kojim putem poći ću ja,
Ko to zna, ko to zna,
Znaš li ti, znam li ja?

Zar išli smo istim putem,
Zar išli jedno pored drugog,
A vidjeli se nismo putem,
Kao da ne znamo se mi.

Ne znamo se, ne znamo,
Ti ne znaš mene, ja tebe,
Samo prolazi vrijeme,
Zaustavim ga, čuvam za tebe.

15.05.2012.

Tvoja plava majica

Tvoja plava majica i tvoj osmeh
su mi ostali nekako u glavi.
Rano jutro, kasnim, čekaš me,
Iz stanice izlazi voz plavi.

Žurim više, dok cepaju se misli,
od želje da te samo vidim,
da u zaboravu mome više nisi,
a tvoj osmeh kao san se stvori.

Gde da nađem reči da ti kažem,
da ti kažem bilo što u ovom trenu,
gde da nađem hrabrosti sada,
da te zagrlim, da osećanja ne venu.

U očima ti ne vidim ništa, ne gledam,
bojim se da videti ću što ne želim,
zagrlim te snažno, pustiti te ne dam,
i sećanje je i dalje snažno, kao onda.

Još pamtim tvoju plavu majicu,
pamtim osmeh tvoj, dobro se sećam,
nikad te oči moje videle nisu posle,
prestajem te voleti, to želim da osećam.

Tvoja plava majica i tvoj osmeh,
u proleće rano dolaziš sa lastama...
Tvoja plava majica i tvoj osmeh,
i zagrljaj, nikome ih ne dam.

15.05.2012.

Stanica

Uvek sam mrzeo stanice.
Mrzeo sam i sve te ljude, gužvu,
sva lica, nasmejana, tužna, namrštena,
Žurbu, nered i nesklad, mrzeo sam granice.

Onda se prizor stanice učini vrednim,
čekajući voz, sam na stanici, tiho,
plačući za nečim stranim u sebi,
ali prisutnim i čudnim.

Pogrešio sam, ima nešto u svemu tome,
u ljudima, u toj gužvi, licima,
žurbi neredu i neskladu,
u prisustvu mome.

I ulazi u stanicu,
ogromna lokomotiva,
crna od ćađe i dima, a ljudi...
ljudi kreću da pređu svoju novu granicu.

13.05.2012.

Uspavanka

Uspavanka za laku noć,
smiraj za misli što vrludaju,
susreću se i sudaraju,
bježeći od uma, tvorca.

Uspavanka što ima moć,
da zaustavi rijeke brze,
rijeke što mirne vale mrze,
rijeke riječi što hite na svjetlo.

Na pučini vode sjene igraju,
dave se i utapaju u dubini,
jezera nepregledna u daljini,
što pune ga rijeke hladne.

U trenu kad svjetlo treperi,
kao da će nestati u tami,
tu smo bili, bili smo sami,
u pjesmici tihoj, našoj mi.

Pjesma - uspavanka,
što nijemo zatvori nam usta,
uskrati riječi, pučina pusta,
samo pogledi kao strijele...

Spavaj sada, smiri svoj um,
zatvori oči pod nebom vedrim,
sanjaj zvijezde u snovima tim,
neka tišina pjeva večeras za nas.

05.05.2012.

Želja

Ispod bijela mjeseca plešu vile,
tu na izvoru gdje odmara duša,
gdje izvire voda hladna bistra,
gdje pjevaju se pjesme mile.

Tamo gdje počinje noć pisati,
a dan priču privodi kraju svoju,
mir pokrije polja, planine, rijeke,
tamo neko čuva želju moju.

Pokraj mora slanog i još dalje,
dokle pogled mjeseca seže,
daleko misli svoje šalje,
želja moja, blistava zvijezda.

Ni dukati, ni zlata sjaj ne vrijedi,
ne može da kupi tu vrednotu,
ni zvijezde druge, ni njihov sjaj,
ne može da zamijeni tu ljepotu.

Tu počinju bajke i basne,
tu na izvoru gdje odmara duša,
počinju pjesme svakom mile,
izviru riječi, i priče krasne.

05.05.2012.

Prolazi

Sumorna i teška sparina u predvečerje,
grašci znoja po tijelu, nema spasa vrućini,
još malo, pa će noć rashladiti zemlju,
sunce se gubi negdje u daljini.

Naslonim se na gitaru, staru uspomenu,
nema više ni žice, zaboravila je pjesme,
i prolaze sati, dani, mjeseci i godine,
prolazi sve, prolazi vrijeme.

U prolaznosti gubim vlastiti trag odavno,
razmišljam o sudbini, o prošlosti, o svemu,
razmišljam o riječima i nekim glupostima,
ne vidim brda, do mora mi je sve ravno.

Naslonim se na gitaru, staru uspomenu,
nema više ni žice, zaboravila je pjesme,
i prolaze sati, dani, mjeseci i godine,
prolazi sve, prolazi vrijeme.

We\'ll walk this road together, through the storm!
<< 05/2012 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Reklama

Ko sam ja?
Mnogo je ako kažem da sam mrvica soli u ogromnom okeanu. Mnogo je ako kažem da sam najsitnija čestica u zraku. Ipak, ja sam mnogo da bi bio tako malen ispod zvjezdanog neba.
Ja sam i ljubav i mržnja u jednom. Tuga i sreća. Svaka sam zapisana riječ na bijelim papirima koja je palila i hladila srce. Na papirima koji su pepeo i prah, ili su pak samo ostatak nečega što je nekad bilo knjiga. Ja sam i zaborav i sjećanje, razočarenje i ponos. Zbog svega toga što sam ja, nikad mi nije preostalo snage da budem ono što uistinu jesam - osoba kojoj su, kao i svakome drugome na ovome svijetu, potrebni drugi da bi bio sretan. Ipak, drugi su bili tako teški...
Ja sam najveći sanjar i zaljubljenik u nebeski svod, sklad i savršenstvo prirode, rođenja i smrti. Ja sam duh, utjelovljenje moći u bespomoćnom biću. Ja sam razočaran u ljude i čovječanstvo - ali uvijek se nadam da sam pogriješio. Ja sam krivac za sve to što sam, jer želim to da budem i uporan sam. Ja sam neko ko traži prijatelja u pogrešno vrijeme. Ja sam neko ko želi biti prijatelj u pogrešno vrijeme.
Želim da sjednem u školu - nauči me svemu dobrome na ovom svijetu. Poduči me ljubavi i voljet ću te, poduči me prijateljstvu i bit ću ti prijatelj dok se duša ne rastane od tijela. Poduči me kako da ti liječim rane i bit ćeš izliječen. Ali, prvo me pusti da ti priđem. Zagrli me i učestuj u mojoj sreći. Vjeruj mojim riječima, kao što vjeruješ svojim. Uparvo to sam ja. Sve, a ništa. Ti izaberi koji dio želiš upoznati.

Jednoj osobi:
Ti znaš koliko mi značiš. Ali, svaki put to zaboraviš. Zaboraviš ti i mene zajedno s tim. Svaki put iskoristiš. Opet, bez obzira na sve imaš prijatelja u meni koji će te ako ništa više barem saslušati. Ali, samo da znaš da mi je teško biti pred tebe, kada znam da nikada nećeš biti moja, osoba iz snova.

Izdvojeno:
- Život je pun dvojbi, teških i velikih životnih izbora.
- Nada je jedina laž u koju svi vjerujemo.
- Ako nemaš ono što voliš, voli ono što imaš.
- Prijatelj je onaj koji dolazi, kad svi drugi odlaze.
- Nema druge prilike za prvi dojam.
- Ako želiš da uspiješ u životu, ubi svoju savjest.
- Istina vrlo često nije ugodna, ono što je ugodno vrlo često nije istina.
- Zbog nekih koji plitko misle, mi se sada davimo.
- Život je kao pepeljara, kad je čist i sjajan onda nema smisla.
- Od šale sam se rodio, o šali počeo da mislim, na šalu su sam sve prevodio, na šalu su me našli da visim.
- Kada se zaputiš prema cilju, i svaki puta staneš da beciš kamen na psa koji laje, nikada nećeš stići do vrha.
-"Ulovi li neko nekoga, da kroz žito ide!?"
- Mors ultima ratio (Smrt je posljednja istina)
- Kada si tužan, smiji se, možda se neko zaljubi u tvoj osmijeh!
- Rana koja se skriva, teško će zarasti!
- Srce umije da govori, poslušaj ga ponekad!
- Koga svrbi, taj se češe.
- Bolje probati pa neuspjeti nego nikako ne probati.
- Ljudi se obračunavaju razumom, a volovi rogovima.
- Za pametnog čovjeka svaki rat je izgubljen, čak i kad ga dobije.
- Ne goji se prase uoči Božića.
- Dobra djela ne štete.
- Čuda se događaju samo onima koji u njih vjeruju.
- Niko na svijetu nije jači od čovjeka koji zna.
- Voli svoga susjeda, ali nemoj rušiti ogradu!
- Kada bi na sebi popravio sve ono što na drugima kudiš, bio bi savršena osoba.
- Za zlato rđa ne prijanja.
- Samo glup i mrtav ne mijenjaju svoje mišljenje.
- Popularnost je kao mladost, kada jednom prođe, više se neće vratiti.
- Tajna ljudskog života nije u tome da se samo živi, već i u tome zašto se živi!
- Ako želiš mir, pripremi se za rat!
- Nije sramota šutiti, kada se nema što za reći.
- Pitanje nikada ne može biti glupo, samo odgovor na njega može.
- Sudbina je samo most koji gradimo prema onima koje volimo.
- Ne volim te zbog toga ko si to, nego zbog toga ko sam ja pokraj tebe!
- "Vođa naroda je onaj koji mu služi" Muhamed a.s.
- Šta je život nego slike zarobljene u vremeno koje čekaju na buđenje!!
- Mladi sve više liče na vrijeme u kojem živimo, nego na svoje roditelje.
- Mi trebamo biti promjena koju želimo da vidimo!
- Energija pripada svima, baš kao i zrak.
- Ako svaki dan barem 20 minuta misliš na nekoga - onda si zaljubljen.
- Sve ti može nedostajati ako si bez toga dovoljno dugo.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
48535

Powered by Blogger.ba