Noć i ja

Razdiru me misli, večeras dok neće san na oči, i polovi se moj svijet, izmiče tlo podamnom, a ja skoči. Topim se u ovoj noći, crnoj kao ugalj što razvejala se, po nebesima, kao da prkosi samoći, i tiho šapuće besane priče meni. Kao bal na vodi pleše, nikako da prođe ovaj čas, dok kazaljke…

Nastavi čitanje →

preselio se

Pozdrav svima, prije nekoliko mjeseci preselio sam se na blospot.com zbog nekih pogodnosti, tako da sada nemam vremena da vodim i ovaj i taj, ali po nekada ću se potruditi da objavim nešto na oba. Ukoliko i dalje želite da pratite moj blog to možete na adresi http://avenijasjecanja.blogspot.com/ Hvala puno na svim ovim posjetama 🙂…

Nastavi čitanje →

Igraju sjene

Igraju sjene na zidovima oko mene, mjesečina bjelinom svojom zove oči, u hladnom potoku noge smoči u večernjoj svježini tražim sebe. Neki imaju lončić za sreću, sa tufnama, a šta ja imam, nemam tufne, nemam sreće, a šta ja tražim, imam ja sve, samo oči neće, neće da vide, a riječi stanu na usnama. Igraju…

Nastavi čitanje →

Dobro jutro

Na turneji života slome ti snove, Uroniš u duge noći, nesanice nove, I ne znaš koliko tih može da bude grad Dok se na nebu javljaju obrisi zore tad. Tražim smisao tišine, poruku u boci, Radujem se novom jutru, a čekam kad će proći. U crnoj boji svojih riječi davim uspomene, Na satu pokvšavam ubrzati…

Nastavi čitanje →

Pero

Spustim pero i ono klizne, ostavi slova crna na bijelu papiru. Pokretima ruke lahkim švrljam, švrljam u samoći u miru. Očima pratim nizove bola, dok suze spuštaju se niz lice, ostavljaju tragove crnije od tinte, poput bodljikave su žice. Um caruje, ljulja mu se carstvo, snaga bježi, na izmaku sam moći. Nikog više ne čekam…

Nastavi čitanje →

Veličina

Ja nikada neću biti velik poput tebe, uvijek ja bit ću manji, jer u tvojoj veličini velik sam i ja, u tvojoj veličini tako malen, avelk. U očima tvojim tražim prijatelja, čovjeka što će da shvati zabranjeno, ali nema ničega tu, pa ni pogleda, nestaje sa tvojom veličinom. Velik si, zaista jesi – u očima…

Nastavi čitanje →

Pero

Spustim pero i ono klizne, ostavi slova crna na bijelu papiru. Pokretima ruke lahkim švrljam, švrljam u samoći u miru. Očima pratim nizove bola, dok suze spuštaju se niz lice, ostavljaju tragove crnije od tinte, poput bodljikave su žice. Um caruje, ljulja mu se carstvo, snaga bježi, na izmaku sam moći. Nikog više ne čekam…

Nastavi čitanje →